Volonterski centar Split

Volontiranje u EU

Studija o volontiranju u Europskoj uniji
Ovaj sažetak sadrži glavne zaključke studije o volonterstvu u EU koju je za Izvršnu agenciju za obrazovanje, audiovizualnu politiku i kulturu (EACEA) proveo GHK, a vodila Opća uprava za obrazovanje i kulturu (DG EAC) Europske komisije. Cilj studije bio je pomoći Komisiji sagledati načine na koje se volonterski sektor može još više unaprijediti na razini EU-a, te stupanj do kojega volontiranje može pomoći EU u postizanju općih strateških ciljeva zadanih, na primjer, u Programu socijalne uključenosti i Lisabonskom sporazumu.
Važnost volonterstva odavno je priznata u EU. Međutim, u EU ne postoji sustavan i strukturirani pristup volonterstvu. Osim toga, niti jedno istraživanje nije nikada obuhvatilo cijeli spektar volonterstva i volonterstva u sportu u svih dvadeset i sedam zemalja članica.

SAŽETAK
Uvod

Ovaj sažetak sadrži glavne zaključke studije o volonterstvu u EU koju je za Izvršnu agenciju za obrazovanje, audiovizualnu politiku i kulturu (EACEA) proveo GHK, a vodila Opća uprava za obrazovanje i kulturu (DG EAC) Europske komisije. Cilj studije bio je pomoći Komisiji sagledati načine na koje se volonterski sektor može još više unaprijediti na razini EU-a, te stupanj do kojega volontiranje može pomoći EU u postizanju općih strateških ciljeva zadanih, na primjer, u Programu socijalne uključenosti i Lisabonskom sporazumu.
Važnost volonterstva odavno je priznata u EU. Međutim, u EU ne postoji sustavan i strukturirani pristup volonterstvu. Osim toga, niti jedno istraživanje nije nikada obuhvatilo cijeli spektar volonterstva i volonterstva u sportu u svih dvadeset i sedam zemalja članica. Stoga su ciljevi ove studije:

  •  Postići bolje razumijevanje volonterske scene u svih dvadeset i sedam zemalja članica u smislu činjenica i podataka, regulatornih i institucionalnih mehanizama, utjecaja stavova EU-a, programa i aktivnosti i usmjerenosti na specifična pitanja poput konkurencije, nabave, oporezivanja, zamjene poslova i usluga;
  •  Prepoznati sklonosti, sličnosti i razlike, mogućnosti i poteškoće;
  •  Pomoći odrediti opseg mogućih budućih načela i aktivnosti koje bi se mogle učinkovitije provesti na europskoj razini umjesto na državnoj ili regionalnoj/lokalnoj;
  •  Ojačati svijest o mogućim pogodnostima pružanja potpore volontiranju; te
  •  Služiti kao izvor informacija i pružiti podrobnu sliku o tome što se zbiva u volonterstvu u cijeloj EU, na čemu se zasniva europska godina 2011.

Studija je također uključila analize i preporuke specifične za volonterski sektor koje su usmjerene na sport. Posebne preporuke u svezi volonterstva u sportu nalaze se u odlomcima 5.2 i 5.4 finalnog izvješća.
Važno je napomenuti da cilj ove studije nije bio definirati jedinstvenu metodologiju za procjenu volonterstva u EU, niti vršiti empirijsko istraživanje o volonterstvu u EU-27; umjesto toga, cilj je ovoga izvješća dati pregled onoga što nacionalne studije, ispitivanja, izvješća i glavne zainteresirane strane navode o volontiranju i volonterima u pojedinim zemljama članicama EU. Iako je ovo izvješće uvrstilo i koristilo mnogobrojne izvore kako bi prikupilo što je više moguće informacija o razini volonterstva u EU, zbog nepodudarnosti između raznih nacionalnih ispitivanja, studija i metoda nije bilo moguće pružiti statistički točnu usporedbu za cijelu Europu. Stoga statističku analizu razine i prirode volonterstva treba promatrati samo kao naznaku. Dok nacionalna izvješća koriste niz raznovrsnih izvora, stupanj njihovog oslanjanja na primarne i sekundarne izvore podataka razlikuje se ovisno o dostupnosti podataka i izvješća, broju zainteresiranih strana kojima se može obratiti i specifičnom kontekstu svake zemlje.
Volonterska scena u EU
Analiza nacionalnih ispitivanja i izvješća o volonterstvu prepoznatih od glavnih zainteresiranih strana u zemljama članicama ukazuje da u EU postoji oko 92 do 94 milijuna odraslih osoba uključenih u volontersko djelovanje. To nadalje ukazuje da je oko 22% do 23% Europljana starijih od petnaest godina uključeno u volonterski rad. Nacionalna ispitivanja obično pokazuju nižu razinu volontiranja u usporedbi s nekim glavnim europskim ili međunarodnim ispitivanjima .
Postoje vidljive razlike u razini volonterstva između zemalja članica. Dok neke članice EU-a imaju dugotrajnu tradiciju volontiranja i razvijene volonterske sektore, kod drugih je taj sektor tek u začetku ili je slabo razvijen. Nacionalne studije o volontiranju pokazuju da je razina volonterstva :

  •  Veoma visoka u Austriji, Nizozemskoj, Švedskoj i Ujedinjenom Kraljevstvu jer je u tim zemljama preko 40% odraslih osoba uključeno u obavljanje volonterskih aktivnosti.
  •  Visoka u Danskoj, Finskoj, Njemačkoj i Luksemburgu gdje je 30%-39% odraslih uključeno u volontiranje.
  •  Srednje visoka u Estoniji, Francuskoj i Latviji gdje se volonterstvom bavi 20%-29% odraslih osoba.
  •  Relativno niska u Belgiji, Cipru, Češkoj Republici, Irskoj, Malti, Poljskoj, Portugalu, Slovačkoj, Rumunjskoj, Sloveniji i Španjolskoj gdje se 10%-19% odraslih bavi volonterskim aktivnostima.
  •  Niska u Bugarskoj, Grčkoj, Italiji i Litvi gdje je u volonterske aktivnosti uključeno manje od 10% odraslih osoba.

Treba ponovno naglasiti da zbog nepodudarnosti metoda nacionalnih ispitivanja ove zaključke treba uzeti s oprezom, te ih čitati zajedno s odlomkom 3.1.3 glavnoga izvješća, koje uspoređuje ove iznose s onima iz nedavnih paneuropskih ispitivanja volonterstva (Studija o europskim vrijednostima i Eurobarometar). Ukratko, usporedba upućuje na to da:

  •  Švedska i Nizozemska jedine su zemlje s veoma visokom razinom volonterstva prema nacionalnim studijama, kao i prema Eurobarometru i Studiji o europskim vrijednostima. Druge zemlje koje su opetovano prepoznate kao zemlje s visokom ili veoma visokom razinom sudjelovanja u volontiranju su Danska, Finska i Luksemburg.
  • Ostale zemlje s relativno visokom razinom volonterstva su Austrija, Ujedinjeno Kraljevstvo i Slovačka.
  •  Zemlje koje su u nacionalnim izvješćima te u Eurobarometru i Studiji o europskim vrijednostima opetovano prepoznate kao one s niskom ili relativno niskom razinom sudjelovanja u volontiranju su Bugarska, Litva, Poljska, Portugal, Rumunjska i Španjolska.

Što se tiče volontera u sportu, prikupljeni podaci ukazuju da volonteri u sportu predstavljaju značajan udio odraslog stanovništva u Finskoj (16%), Irskoj (15%), Nizozemskoj (12-14%), Danskoj (11%), Njemačkoj (10.9%) i Malti (9.2%). Nasuprot tome, u Estoniji (1.1%), Grčkoj (0.5%), Litvi (0.1%), Latviji i Rumunjskoj (manje od 0.1%) volontiranje u sportu ne doima se toliko uobičajeno.


Pravci razvoja razine volontiranja tijekom prošlog desetljeća razlikuju se između zemalja članica. No općenito, u posljednjih deset godina postoji opća tendencija povećavanja broja volontera koji djeluju u EU. Razlozi postojanja ovakve tendencije uključuju povećanu osviještenost o društvenim problemima i problemima okoliša; novije javne inicijative koje promiču volontiranje; sve veći broj volonterskih organizacija što znači da volonteri djeluju kroz sve veći broj organizacija; sve veći broj volontera potrebnih za podršku obavljanja javnih službi; veći broj pojedinaca u volontiranju vezanom uz određene projekte ili kratkoročno volontiranje, za razliku od dugoročnog volonterstva; povećano sudjelovanje starijih ljudi i promjena javnog mnijenja, naročito u novim zemljama članicama.


 Kretanje broja volontera u EU tijekom prošlog desetljeća
Kretanje    Kretanje tijekom prošlog desetljeća (prije gospodarske krize)
Povećanje    Austrija, Belgija, Češka Republika, Danska, Francuska, Grčka, Italija, Luksemburg, Poljska, Španjolska
Blago povećanje    Estonija, Finska, Njemačka, Mađarska, Rumunjska, Slovenija
Stabilno/promjenjivo    Bugarska, Irska, Latvija, Litva, Malta, Nizozemska, Švedska
Smanjenje    Slovačka
Nejasno/Nema podataka za usporedbu    Cipar, Portugal, Ujedinjeno kraljevstvo
Izvor: temeljeno na informacijama iz nacionalnih izvješća


Kretanja broja volontera u sportu u proteklom desetljeću, prema nacionalnim podacima, izgledaju ovako:
Dijagram 2 – Kretanje broja volontera u sportu u EU tijekom prošlog desetljeća
Kretanje    Kretanje tijekom prošlog desetljeća (prije gospodarske krize)
Povećanje    Češka Republika, Danska, Estonija, Finska, Francuska, Irska, Malta, Nizozemska, Španjolska
Stabilno/promjenjivo    Cipar, Švedska, Ujedinjeno kraljevstvo
Smanjenje    Austrija, Bugarska, Njemačka, Luksemburg, Latvija, Rumunjska, Slovačka, Slovenija
Nejasno/Nema podataka za usporedbu    Belgija, Grčka, Mađarska, Italija, Litva, Poljska, Portugal
Izvor: temeljeno na informacijama iz nacionalnih izvješća

Spol – U mnogim zemljama pitanje spola postaje vidljivije u određenim sektorima (npr. u sportu, zdravstvu, socijalnoj skrbi i spasilačkim službama) te kod volonterskih položaja (npr. voditeljskih ili operativnih), prije nego u ukupnim udjelima sudjelovanja u volontiranju. No, općenito gledano, većina zemalja obično ima veći broj muških volontera nego ženskih (11 zemalja) ili jednaki broj muškaraca i žena (9 zemalja). Veći broj muških volontera u mnogim zemljama može se objasniti time što sportski sektor privlači najveći broj volontera, a muškarci su skloniji volontiranju u sportu.
Starosna dob – U velikom broju zemalja EU-a najvišu razinu sudjelovanja u volontiranju nalazimo kod odraslih osoba između trideset i pedeset godina starosti. U znatnom broju zemalja povećava se broj starijih volontera. To je slučaj u Austriji, Belgiji, Finskoj, Francuskoj, Rumunjskoj, Sloveniji, Španjolskoj i Švedskoj. Mladi ljudi čine najveći broj volontera u mnogim zemljama istočne Europe i Španjolskoj.
Razina obrazovanja – Nacionalna izvješća su pokazala da postoji čvrsta i izričita povezanost između razine obrazovanja i sklonosti volontiranju.
Status zaposlenosti – U većini zemalja EU-a najaktivniji volonteri su zaposleni pojedinci.
Sektori – U više od polovice zemalja EU-a većina je volontera aktivna u sektoru sporta i rekreacije. Volonteri u sportu predstavljaju važan udio ukupnog broja volontera u Danskoj (31.5%), Francuskoj (25%) i Malti (84%).  Najviše volonterske aktivnosti u zemljama članicama pripada nogometu. Osim sporta, sektori u kojima su volonteri najčešće aktivni uključuju:

  •  Društvene aktivnosti, socijalne usluge i zdravstvo;
  •  Vjerske organizacije;
  • Kulturu;
  •  Rekreaciju i odmor; te
  •  Obrazovanje, obuku i istraživanje.

Volonterske organizacije – Tijekom posljednjeg desetljeća volonterske su organizacije postale znatno brojnije; u nekim zemljama u posljednjih deset godina došlo je od dvostrukih do četverostrukih povećanja u broju registriranih volonterskih organizacija, dok su pojedina godišnja povećanja u nekim slučajevima dostizala 15%. Ovo se odnosi na zemlje u kojima organizirano formalno volontiranje predstavlja ustaljenu tradiciju (npr. u Francuskoj i Njemačkoj), kao i na zemlje u kojima je formalno volontiranje novija pojava (npr. u Bugarskoj, Estoniji, Italiji, Rumunjskoj). No važno je upamtiti da podrobnosti o broju i sektoru volonterskih organizacija ovise o tome ima li dotična zemlja registar volonterskih organizacija i imaju li te organizacije obvezu ili poticaj da se registriraju. Čak i u zemljama koje imaju takve registre teško je dati točne podatke o broju aktivnih volonterskih organizacija jer u mnogim slučajevima registri sadrže i aktivne i neaktivne organizacije.


Institucionalni okvir
Tek manji broj zemalja posjeduje nacionalnu strategiju za volonterstvo. Još manje zemalja je prepoznalo ciljeve, a tamo gdje postoje takvi pokazatelji, obično su po prirodi kvalitativni a ne kvantitativni. Čini se da samo mali broj zemalja posjeduje formalne mehanizme izvješćivanja i praćenja volonterstva. To upućuje na nedostatak jasnog i dosljednog načela o volonterstvu na državnoj razini. Mnogo je jednostavnije uspostaviti državnu strategiju za volonterstvo u zemljama u kojima postoji jedno ministarstvo koje je za to zaduženo. U ostalim slučajevima takva bi strategija morala odražavati namjere, svrhe i ciljeve stavova velikog broja različitih ureda ministarstava. U takvim zemljama glavno je ministarstvo obično zaduženo za usmjeravanje sredstava prema ključnim prioritetnim područjima kao što su volontiranje mladih ili upravljanje radom volontera.
Važnost volonterstva u sportu za politiku neke zemlje znatno se razlikuje od članice do članice. Tamo gdje se volonterstvo nalazi na političkom programu (u oko deset zemalja članica), često se povezuje s postojanjem strategije za sport/zdravstvo. Zemlje članice integrirale su volonterstvo u sportu u opću strategiju za volonterstvo ili u opću strategiju za sport, umjesto razvijanja zasebne strategije za volonterstvo u sportu.

Zakonski okvir
Ne postoji jedinstveni način upravljanja volonterstvom, prvenstveno zbog postojanja različitih oblika volontiranja, kao i složenosti i raznovrsnosti volonterskog sektora u zemljama članicama. Kategorizacijom zakonodavnog okvira za volonterstvo mogu se načiniti tri ključne razlike između zemalja članica:

  •  Zemlje članice u kojima postoji zakonski okvir namijenjen volonterstvu (Belgija, Cipar, Češka Republika, Mađarska, Italija, Latvija, Luksemburg, Malta, Poljska, Portugal, Rumunjska i Španjolska);
  •  Zemlje članice u kojima ne postoji zakonski okvir ali gdje je volonterstvo regulirano drugim postojećim općim zakonima ili je njihov sastavni dio (Austrija, Danska, Estonija, Finska, Francuska, Njemačka, Grčka, Irska, Litva, Nizozemska, Slovačka, Švedska i Ujedinjeno Kraljevstvo); te
  •  Zemlje članice koje još razvijaju zakonske okvire za volonterstvo (Bugarska i Slovenija).

U većini zemalja članica ne postoji određeni zakonski okvir koji bi pokrivao volonterstvo u sportu. Neka prava i pogodnosti koja se dodjeljuju volonterima pojedincima u nekim su slučajevima specifična za volontiranje u sportu (npr. uvjeti vezani uz kvalifikacije i provjeru obrazovanja). Što se tiče sportskih organizacija, iako je većina zemalja primijenila izuzeća i smanjenja PDV-a, uslijed različitih tumačenja opsega izuzeća postoje bitne razlike između država. Postoji zabrinutost da je tumačenje nekih zemalja članica preopćenito, te da se ne podudara s pravilima Zajednice.


Gospodarska dimenzija volonterstva
Financiranje volonterskog sektora – Razine financijskih sredstava predstavljaju priličan izazov većini volonterskih organizacija i agencija diljem EU. Glavni izvor financiranja volonterskog sektora u Europi su javna sredstva. No u nekim zemljama EU-a to se počinje mijenjati. Sposobnost države za financiranje društvenog sektora je u opadanju, a nevladine organizacije započele su postupno preuzimati pružanje nekih socijalnih usluga. Udio financijskih sredstava iz privatnog sektora istovremeno je u stalnom porastu. Obavljanje javnih službi sve više određuje uvjete financiranja volonterskog sektora, te ugovori postaju sve važniji mehanizam za prijenos sredstava. Kao posljedica toga u budućnosti će se veća važnost davati prihodu od zarade kao dijelu sredstava financiranja volonterskog sektora.
Što se tiče sportskog sektora, postoje bitne razlike između izvora financiranja koji su dostupni sportskim organizacijama. U zemljama članicama za koje su ti podaci dostupni , sportske se organizacije uglavnom oslanjaju na:

  •  Članarine (Finska, Francuska, Njemačka, Nizozemska, Španjolska);
  •  Prikupljanje sredstava i donacije (Estonija, Slovenija, Španjolska);
  •  Sponzorstva (Slovenija);
  •  Javna sredstva – država (Cipar, Francuska, Portugal);
  •  Javna sredstva – regionalne i lokalne vlasti (Estonija);
  •  Drugi prihodi (npr. prodaja ulaznica za organizirane sportske događaje, prihodi od prodaje pića i hrane, itd.): Rumunjska, Španjolska.

Ekonomska vrijednost volontiranja – Procjena ekonomske vrijednosti volontiranja jedan je od ključnih načina evidentiranja njegove opće korisnosti. U zemljama članicama gdje su napravljeni takvi izračuni obično nema suglasnosti o procjeni ekonomske vrijednosti volonterstva za dotičnu zemlju. Procjene temeljene na metodologiji usklađenoj za sve zemlje (metoda zamjenskog troška) upućuju na to da se ekonomska vrijednost volontiranja uvelike razlikuje, čineći :

  •  neznatan postotak BDP-a u Slovačkoj, Poljskoj i Grčkoj (manje od 0.1%);
  •  ispod 1% BDP-a u Bugarskoj, Češkoj Republici, Italiji, Mađarskoj, Litvi, Malti,
  • Portugalu, Rumunjskoj i Sloveniji;
  • između 1 i 2% BDP-a u Belgiji, Francuskoj, Njemačkoj, Irskoj, Luksemburgu i Španjolskoj;
  • više od 2% BDP-a u Ujedinjenom Kraljevstvu, Finskoj i Danskoj; te
  •  značajan udio u Austriji, Nizozemskoj i Švedskoj (između 3 i 5%).

Procjene za trinaest zemalja članica pokazuju da prosječan doprinos od volonterstva u sportu iznosi 0.82% BDP-a, krećući se od manje od 0.5% BDP-a u Portugalu, Češkoj Republici, Cipru i Njemačkoj; između 0.5 i 1% BDP-a u Austriji, Irskoj, Danskoj, Francuskoj, Sloveniji, Finskoj i Nizozemskoj; te više od 1% BDP-a u Švedskoj i Ujedinjenom Kraljevstvu. Istraživanja nadalje pokazuju da bi sport bio znatno manje dostupan bez djelovanja volontera, jer bi zemlje članice morale značajno povećati svoje financijske doprinose ili bi organizacije morale povećati članarine na razinu koju si veliki dio stanovništva ne bi mogao priuštiti. U većini zemalja prosječno vrijeme posvećeno volontiranju u sportu iznosi oko 4-5 sati tjedno.


Društvena i kulturološka dimenzija volontiranja
Pored ekonomskih pogodnosti volonterske aktivnosti imaju raznovrsne šire društvene utjecaje koji volonterima, lokalnim zajednicama i društvu općenito donose značajne dodatne pogodnosti. Mnogi od tih utjecaja izravno doprinose brojnim važnim ciljevima postavljenim u načelima EU-a. Neki su prikazani dolje.


Socijalna uključenost i zapošljavanje – Mnoge volonterske aktivnosti i službe uključuju promicanje društvene povezanosti, kao i socijalne uključenosti i integracije, što su s druge strane često važni elementi europske socijalne politike. Volonterski rad predstavlja važan način obuke za zaposlenje i predstavlja put prema tržištu rada. On produbljuje društvenu solidarnost, povećava društveni kapital i kvalitetu života u društvu; pojedincima pruža osjećaj zadovoljstva zbog toga što doprinose napretku društva. Kao takav, na značajan način doprinosi promicanju ideje „poštenog rada“, rada kao načina promicanja ljudskog djelovanja, dostojanstva i osjećaja zadovoljstva.
Obrazovanje i obuka – Volonterstvo može nezaposlenim pojedincima pružiti potrebno iskustvo za uključivanje na tržište rada. Vještine i sposobnosti stečene volonterskim radom mogu se prenijeti u stručna područja. Mnogi volonteri cijene priliku koju im volonterstvo daje za stjecanje novih vještina, kao i za korištenje postojećih. Volonterstvo također predstavlja koristan način na koji mladi ljudi mogu isprobati moguća zvanja te tako donijeti upućenu odluku o budućem obrazovanju i obuci.
Aktivno sudjelovanje građana – Volonterstvo vodi ka izravnom sudjelovanju građana u lokalnoj samoupravi, te tako ima važnu ulogu u unapređenju civilnog društva i demokracije. Važnost mladih volontera za društvenu uključenost i aktivno sudjelovanje građana vidljiva je u mnogim zemljama članicama. Za većinu volontera u sportu poklanjanje vremena nekome klubu predstavlja priliku za aktivan doprinos njihovoj zajednici.
Sport – Važno je zapamtiti da volonteri i volonterske organizacije često obavljaju ključne aktivnosti i usluge koje koriste članovi zajednice. One se kreću od mjesnih sportskih klubova do prijevoza starijih ljudi ili određenih usluga zdravstvene skrbi, a sve mogu imati značajan utjecaj na život i dobrobit lokalnog stanovništva, kao i na lokalni okoliš. Sportski klubovi pružaju jedan od najboljih primjera jer se sportski pokret uglavnom oslanja na volontere diljem Europe. U većini zemalja članica sportski se sektor posebno oslanja na volontere (npr. Austrija ima 14% plaćenih zaposlenika i 86% volontera; Francuska gotovo 80% volontera; Nizozemska 13% zaposlenika i 87% volontera). Prisutnost volontera omogućuje sportskim klubovima održavanje niskih članarina čime se uklanjaju prepreke za članstvo.


Zaključci: glavne poteškoće i mogućnosti za volontiranje
Glavne poteškoće
Uključivanje volontera – Razina volontiranja općenito se povećala u velikoj većini zemalja EU-a tijekom proteklog desetljeća. Glavne poteškoće nisu povezane s opadanjem broja volontera, već s promjenama koje pogađaju prirodu volonterstva, kao i s nepodudarnošću između potreba volonterskih organizacija i težnji novih naraštaja volontera. Čimbenici uključuju neodgovarajuće poznavanje potreba organizacija, poteškoće pri usklađivanju volontera s odgovarajućim organizacijama, sklonost ka kratkoročnim radije nego dugoročnim volonterskim obvezama, te veći broj volonterskih organizacija, zbog čega volonteri djeluju kroz sve veći broj organizacija. Činjenica da organizacije postavljaju velike zahtjeve u svezi vještina i kvalifikacija volontera u sportskom sektoru ponekad se smatrala načinom odvraćanja potencijalnih volontera. Općenito gledano, mijenjaju se i sportski sektor i stil života. Dok zahtjevi koji se postavljaju pred volontere u sportskom sektoru postaju sve specifičniji, tražeći složenije vještine i više kvalifikacija, volonteri se doimaju manje voljni obvezati se dugoročno jednoj organizaciji i preuzeti zaduženja koja uključuju donošenje odluka.
Profesionalizacija volonterskog sektora – Sve veća stručnost zaposlenika u volonterskom sektoru postavlja nove izazove za upravljanje ljudskim resursima u organizacijama koje upošljavaju volontere. Volonteri se također suočavaju sa sve zahtjevnijim zadacima za koje su potrebna specifična znanja i vještine, što stvara napetost između sve veće profesionalizacije i zahtjeva koji se stavljaju pred volontere s jedne strane te, s druge strane, sposobnosti volontera da ispune te zahtjeve i nastave biti voljni ispunjavati ih bez naknade.
Pravni i zakonski okvir – Nedostatak jasnog zakonskog okvira ili nedvojbenih pravila smatra se glavnom poteškoćom za razvoj volonterstva u barem šest zemalja. S druge strane, povećana zakonska odgovornost može kočiti volonterstvo nagomilavanjem pravila i zakona koji se odnose na volonterski sektor. Zainteresirane strane stoga su naglašavale opasnosti od donošenja prekomjerne regulative za ovaj sektor. Naposljetku, zakonska ograničenja koja određuju volonterski rad (npr. broj sati volonterskog rada koje nezaposlena osoba ili netko u prijevremenoj mirovini smije obavljati) može predstavljati ograničenja na regrutiranje u nekim skupinama. Nedavni zahtjevi u nekoliko zemalja članica zbog kojih se mora provjeriti obrazovanje volontera u sportu, ili oni moraju imati određene kvalifikacije ili dozvole za rad s mladima, predstavljaju sve veći teret za volontere pojedince i sportske organizacije.
Nedostatak praćenja i informiranja – U svim zemljama članicama naglašena je potreba za točnijim i podrobnijim podacima o volontiranju. Informacije i podaci o volontiranju često su nestrukturirani i nestandardizirani, čak i na državnoj razini. To očigledno predstavlja glavnu poteškoću za precizno razumijevanje volonterstva u pojedinim zemljama, posebno utjecaja vladine potpore na volontiranje u različitim europskim zemljama.
Održivo financiranje – Zaključci upućuju na to da pitanja financiranja predstavljaju glavnu poteškoću u volonterskom sektoru. Prošlih godina volonterske su organizacije bile svjedocima značajne promjene u odnosu organizacija i državnih vlasti. Subvencije se sve više zamjenjuju ugovorima dobivenim putem poziva za ponude, poziva za projekte i korištenje vanjskih izvođača u javnim službama. Čini se da lokalne vlasti djelomično koriste javnu nabavu kao „okrilje“ pod kojim će izbjeći opasnosti kršenja pravila koja im nisu u potpunosti razumljiva. Kao posljedica toga dolazi do veće konkurencije između volonterskih organizacija, primjene pravila koja su bila osmišljena za poslovni sektor, te opasnosti od tjeranja volontera. Uvođenje konkurencije na tržište igara na sreću postavlja važna pitanja za sportske organizacije u svezi budućeg financiranja i mogućeg gubitka prihoda za sport. U mnogim je zemljama članicama prihod dobiven kroz lutriju među najvažnijim izvorima financiranja za sportski sektor.
Opasnost od instrumentalizacije volonterskog sektora – U nekim zemljama na volonterski se sektor sve više gleda kao na sredstvo rješavanja problema ili pružanja usluga koje država više ne može pružati. Zbog gospodarske krize očekuje se porast ovih poteškoća, što će povećati i potrebu za takvim uslugama. U sportskom sektoru otkrivena je određena napetost između države koja želi slijediti određene društvene ciljeve putem sporta (što nameće i kao uvjet u odlukama o financiranju), kao što su uključenje i integracija, te sporta koji smatra da bi to moglo ugroziti njegovu samostalnost.
Nedostatak priznanja – Prepoznavanje volonterskih aktivnosti ima veliku ulogu u nagrađivanju sadašnjih volontera za sudjelovanje u volonterskim aktivnostima i za privlačenje novih volontera. Program priznavanja neformalnog stjecanja znanja (VNFIL) pruža značajne mogućnosti za prepoznavanje vještina i sposobnosti volontera. Iskoristivost programa VNFIL je ograničena u barem osam zemalja koje do sada nisu u potpunosti izgradile potrebne uvjete. Još sedam zemalja trenutno radi na pripremama za Program priznavanja neformalnog stjecanja znanja, iako njegova primjena u volonterstvu i dalje ostaje ograničena. Čak i u zemljama koje imaju utvrđene uvjete i strategije za ovaj program, postoje dokazi koji upućuju na to da se on ne primjenjuje uvijek na volonterstvo.
Shvaćanja i predrasude – Ovo se prepoznaje kao ključna poteškoća u nekim bivšim komunističkim zemljama koje se još uvijek bore sa stereotipima i negativnim konotacijama i gdje postoji veoma malo povjerenja u organizacije civilnog društva.
Nedostatak jasne strategije i nejedinstvena politička scena – U zemljama koje ne posjeduju nacionalnu strategiju za volonterstvo, ciljevi i svrhe strategije za volonterstvo neizravno su sadržani u raznovrsnim političkim okvirima. Postoji bojazan na razini država i EU-a da je pitanje volonterstva u velikoj mjeri raspršeno kroz veliki niz područja.


Glavne mogućnosti
Poboljšanje zakonodavnog okruženja za volonterstvo – Zakonski okvir samo je dio društvenog i institucionalnog konteksta koji određuje volonterstvo u nekoj zemlji. On postaje posebno važan kada stvara prepreke i koči volonterstvo, kako pokazuju iskustva nekih zemalja EU-a. Stoga su zemlje srednje i istočne Europe krenule dalje od javnog prepoznavanja volonterstva, prema stvaranju zakonskog okvira čiji će cilj biti promicanje volonterstva. Pored toga, određeni broj zemalja poduzele su korake ka preispitivanju svoga zakonodavstva i rješavanju nedostataka. U nekim zemljama, poput Mađarske i Luksemburga, te su inicijative nedvojbeno vezane uz pripreme za Europsku godinu volontiranja, 2011. U sportskom se sektoru primjećuje da porezne olakšice i izuzeća koja se primjenjuju na volontere i sportske organizacije imaju povoljan učinak na udio volontera.
Mjere za potporu volontera unutar organizacija – Kako zadržati volontere veliki je izazov s kojim se suočavaju volonterske organizacije. Mnogi volonteri postavljaju pitanje nedostatka vodstva/koordinacije unutar volonterskih aktivnosti. Neki načini rada ističu se kao pokušaji sprečavanja odljeva volontera, naročito stvaranje pomoćnih uloga unutar organizacija. Također postoje dokazi o tome da mnoge zemlje ulažu znatna sredstva u obrazovanje i obuku volontera.
Bolje shvaćanje volonterstva – Provedene su brojne uspješne kampanje koje su popravile položaj volonterstva, posebno u zemljama u kojima ne postoji tradicija organiziranog volontiranja (npr. u Estoniji). I sam volonterski sektor primijenio je mjere za jačanje svijesti o pogodnostima i mogućnostima volontiranja, kao što je pokretanje „tjedna volontera“ i dodjela volonterskih priznanja. U svrhu poticanja mladih volontera i razmišljanja o neuključenosti mladih ljudi pokrenute su kampanje za podizanje svijesti mladih o pozitivnim stranama volonterskog rada (npr. u Nizozemskoj). Osim kampanja i oblika informiranja, iskustva iz Grčke, Francuske, Ujedinjenog Kraljevstva i drugih zemalja pokazuju da veliki sportski događaji mogu biti izvanredna prilika za podizanje svijesti o volontiranju. Popularnost Europske volonterske službe istaknuta je u nekoliko zemalja kao važan čimbenik s potencijalom za promicanje volonterstva među mladima.


Prepoznavanje vještina i iskustva volontera – U mnogim zemljama članicama primjenjuju se neka zanimljiva iskustva od kojih su mnoga pod utjecajem europskog programa za priznavanje neformalnog stjecanja znanja (VNFIL). Mnoge su zemlje, u kojima nije bilo te tradicije, nedavno stvorile uvjete za ovaj program.
Prikupljanje podataka i istraživanje – Dokazi ukazuju na postojanje snažnog pomaka prema proširenju znanja i razumijevanja volonterstva na državnoj razini, kroz prikupljanje pouzdanih, redovnih i sustavnih podataka. Oni potiču kretanje prema boljem prepoznavanju društvene i ekonomske vrijednosti volontiranja. Na razini organizacija čini se da sada postoji sve veća suglasnost između volonterskih organizacija da mjerenje ekonomske vrijednosti volontiranja može donijeti značajne pogodnosti u smislu priznanja i vidljivosti. Naposljetku, Međunarodna organizacija rada trenutno sastavlja prvi skupu međunarodnih smjernica za izvođenje redovnih i pouzdanih statistika o volonterstvu koje će se moći uspoređivati između zemalja i regija.
Održivo financiranje – Popratne mjere za pomoć volonterskim organizacijama u prilagodbi novom okruženju za financiranje, koje se sve više zasniva na postupcima javne nabave, primjenjuju se u manjem broju zemalja članica, kao što je Ujedinjeno Kraljevstvo, gdje Savjet za učenje i osposobljavanje (Learning and Skills Council) pruža osobnu pomoć kod sastavljanja ponuda u organizacijama trećeg sektora. Sporazum između švedske vlade i trećeg sektora također je vrijedan primjer jer mu je cilj osigurati veću raznovrsnost dobavljača i isporučitelja, razjašnjava ulogu volontera u društvenoj sredini, te omogućuje volonterskim organizacijama ravnopravnu konkurenciju. U mnogim zemljama članicama potrebno je modernizirati odnos između države i volonterskog sektora, što bi trebalo obuhvatiti pojašnjenje njihovog odnosa u svezi financiranja. U sportskom sektoru dokazi upućuju na važnost, posebno na osnovnoj razini sportskih organizacija, postojanja različitih izvora prihoda, što obuhvaća članarine, prihode od događanja i drugih aktivnosti, donacije i prikupljanje sredstava, itd. U nekoliko zemalja članica postoji sve veća usmjerenost na pronalaženje i stvaranje novih načina financiranja sportskog sektora.


Razvijanje strategija za volontiranje na državnoj razini – Postoje čvrsti pokazatelji da je volonterstvo sve prisutnije u nacionalnom programu, zbog čega su neke zemlje prihvatile (ili planiraju to učiniti) samostalne strategije ili načela za volonterstvo. Taj je trend čvrsto uzeo maha nakon UN-ove Međunarodne godine volontera (IYV) 2001., koja je imala ogroman utjecaj u nekim zemljama. Kada se ne izrađuje zasebna strategija, volonterstvo se sve češće uključuje u strateške dokumente i programe u različitim područjima kao što su zapošljavanje, civilno društvo i briga za starije osobe.
Postavljanje volonterske infrastrukture – Iskustvo iz zemalja članica poput Njemačke pokazuje kako postavljanje učinkovite, dobro organizirane infrastrukture može značajno poboljšati uvjete za volontiranje. Takve se mreže i platforme sada postavljaju u zemljama u kojima prethodno nije postojala ovakva infrastruktura, posebno u novim zemljama članicama. One obuhvaćaju volonterske centre koji će pružati informacije, obučavati i davati koordinacijske usluge po regijama za organizacije domaćine, razvijati baze podataka i pružati posredničke usluge između volontera i organizacija.
Društvena odgovornost poduzeća i potpora poslodavaca volonterstvu – Iako u većini zemalja ne postoje zakonske odredbe ili određeni programi potpore za profitne organizacije, postoje izvješća o povećanju korporativnog volonterstva u kojemu poduzeća potiču svoje zaposlenike na sudjelovanje u volonterskom radu kao obliku postizanja društvene odgovornosti poduzeća. U mnogim je zemljama predodžba korporativnog volonterstva relativno novi pojam za profitne organizacije.


Preporuke na razini EU-a
Promicanje zakonskih i strategijskih okvira za potporu volonterstvu
Usporedna studija koju je izradio Europski centar za neprofitno pravo (ECNL)  navodi da zemlje trebaju, gdje je to potrebno, preraditi zakone ili donijeti zasebne propise kako bi promicali volonterstvo, zaštitili volontere i uklonili zakonske prepreke. Europska unija mogla bi razmotriti promicanje smjernica za zemlje koje žele usvojiti propise, obrađujući aspekte poput:

  • Kako razlikovati volonterstvo od drugih vrsta zakonski priznatih ili reguliranih odnosa. Ovdje je ključno pitanje u tome da je uloga volontera nadopunjavati rad plaćenih zaposlenika, ili dodavati vrijednost, a ne zamijeniti ih;
  • Kako bi volonteri mogli imati pravo na naknadu troškova;
  •  Kako se volonteri mogu zaštititi dok obavljaju volonterske aktivnosti (npr. polica osiguranja);
  •  Kako spriječiti negativan utjecaj volontiranja na pravo na socijalnu pomoć i naknadu za nezaposlene;
  •  Kako volonterima omogućiti dodatne programe potpore (npr. priznavanje iskustva); te
  • Kako omogućiti međunarodno volonterstvo.

Procjena ekonomske vrijednosti volontiranja
Na razini EU-a Eurostat bi mogao imati ulogu u podršci prikupljanju statistika o volontiranju koje bi bile u skladu s preporukama Međunarodne organizacije rada i UNV-a o opsegu volontiranja. Budući da Eurostat prikuplja podatke iz državnih statističkih zavoda, koji često nemaju ovu informaciju, važno je da Eurostat zatraži od državnih ureda za ove podatke da pokrenu promjene. Povezano s time je i pitanje na koji način se volonterstvo može uzeti u obzir prilikom procjene društvene dobrobiti zemalja članica, pitanje koje proizlazi iz Stiglitzovog izvješća i događaja povezanih s načinima procjene društvenog blagostanja u usporedbi s ekonomskim rastom (BDP). Eurostat bi mogao prepoznati potrebu da se osim BDP-a uzmu u obzir ovakvi „društveni pokazatelji“ za procjenu bogatstva društva te bi se ona mogla odraziti u prikupljanju podataka na razini EU-a.
Jasnija pravila EU-a u svezi javne nabave i uprave za službe
Istraživanje na državnoj razini nedvosmisleno je pokazalo potrebu za pojašnjenjem definicije Socijalnih usluga od općeg interesa i upotrebe pravila javne nabave koja se odnose na usluge koje nude volonterske organizacije. Položaj socijalnih usluga od općeg interesa u okviru zakona Zajednice još nije jasan. S obzirom da je ovaj pojam znatno noviji od pojmova usluga od općeg interesa i usluga od općeg ekonomskog interesa, on nije sastavni dio primarnog zakona donesenog Lisabonskim sporazumom, te je stoga podložan slabijem zakonskom jamstvu. Ispitivanje statusa provedbe važećeg zakonodavstva u svim zemljama članicama bilo bi sada posebno korisno (npr. koliko je stvarno iskorištena mogućnost uvođenja socijalnih kriterija u različitim zemljama članicama. U onim zemljama članicama gdje ova mogućnost nije dovoljno iskorištena, otkriti razloge te potaknuti zemlje članice da je iskoriste). Trebalo bi uvesti veću sigurnost kako bi se izbjegle posljedice sudskih sporova i pretjerane opreznosti svih strana. Naposljetku, EU trebala bi promicati priznavanje dodane vrijednosti volonterskog sektora u pružanju usluga od općeg interesa.
Povezivanje u svrhu promicanja volonterstva: poticanje istraživanja i razmjena uspješnih metoda rada
Europska godina 2011. biti će izvanredna prilika za uključivanje volonterstva u program rada zemalja članica, jačanje svijesti o volontiranju, te poticanje razmjene uspješnih metoda rada. Postoji snažna potreba za razmjenom iskustava i prepoznavanjem zakonodavnih i strategijskih okvira koji uistinu djeluju. EU ima značajnu ulogu u širenju prepoznavanja i poticanju zemalja članica na izbjegavanje zakonskih prepreka volonterstvu. U sportskom sektoru nova će nadležnost EU-a za sport, dobivena Lisabonskim sporazumom, pomoći Europskoj uniji da podržavanjem platformi za razmjenu i rasprave, izradom nedvosmislenih zakona i sufinanciranjem raznih inicijativa, uzimanjem u obzir specifične prirode sporta, njegovih struktura temeljenih na volonterskoj aktivnosti i njegovih društvenih i obrazovnih funkcija, ostvari dodanu vrijednost.
Poduprijeti prepoznavanje i priznavanje iskustva
Istraživanja pokazuju važnost utjecaja strategija EU-a u području Programa priznavanja neformalnog stjecanja znanja (VNFIL). Dok razvijaju vlastite okvire za VNFIL, zemlje članice u ovome području slijede običaje EU-a. EU bi trebala širiti uspješne metode rada u području programa i naglasiti potrebu za njegovom primjenom na volontersko iskustvo.


Preporuke zemljama članicama
Usvajanje/poboljšanje zakonodavstva
U zemljama u kojima volontiranje nema podršku, u kojima su tradicija i razvijenost volontiranja slabi, usvajanje zakonodavstva može biti poticaj razvoju volonterstva. Uspostavljanje zakonskog okvira za bavljenje volonterskim radom (koji bi razriješio nejasnoće u svezi troškova, radnih uvjeta i osiguranja volontera) stvorilo bi značajne mogućnosti za razvoj volonterskog sektora. Zakon mora osigurati zaštitu i promicanje volonterstva, te da zakonski uvjeti ne budu zapreka volontiranju. Svrha zakonske regulative mora biti izuzetno jasna, kao i ciljevi strategije kojima ona teži, a koji se moraju postaviti u suradnji s volonterskim organizacijama. U zemljama u kojima postoji duga tradicija volonterstva bilo je do sada veoma važno da se volonterske organizacije ne reguliraju zakonom i od takvih se pokušaja uvijek odustajalo. Glavna preokupacija volonterskog sektora sastoji se u izbjegavanju prekomjerne zakonske regulative.


Potpora volonterstvu među starijim i mlađim stanovništvom
S obzirom na demografske trendove i sve veći udio starije populacije u stanovništvu, veće sudjelovanje starijih ljudi u volonterskom sektoru postati će presudno za njegov opstanak i za rješavanje potreba organizacija za volonterskim radom. Za razvoj volonterstva među starijima biti će potrebno promicati volontiranje u ranijoj fazi (to jest, prije dobi za mirovinu), kao i imati prikladne strukture potpore koje će pratiti ovu ciljnu skupinu. Iskustvo pokazuje da se ljudi rijetko počinju baviti volonterstvom kada su već u mirovini.
Ovo je povezano s važnosti promicanja volonterstva među aktivnim stanovništvom, ali i među mladima, kroz nastavne i izvan nastavne aktivnosti. Promicanje volontiranja u obrazovnom sustavu i njegovo sustavno uključenje u obrazovne smjerove moglo bi povećati sudjelovanje mladih ljudi.


Poboljšanje priznatosti volontiranja
Snaga marketinga koji će jačati svijest i promicati pozitivne predodžbe o volonterstvu predstavlja ključnu priliku za njegovo prepoznavanje. Pogodnosti za pojedince, organizacije i zajednice potrebno je objavljivati i podržavati. Nadalje, javna tijela trebaju nastaviti financirati kampanje za širenje svijesti o pravima i obvezama volontera. Veoma je važno volonterima pružati najnovije i točne informacije.


Razvoj postupaka priznavanja primjenjivih na volontiranje
Dok zemlje nastavljaju razvijati uvjete za Program priznavanja neformalnog stjecanja znanja (VNFIL), širenje svijesti o mogućnosti primjene neformalno stečenog znanja u volonterskom radu, zajedno s odgovarajućom razinom sredstava kojima će se utvrditi da je takav program proveden, je ključno. Prepoznavanje i priznavanje vremena koje volonteri ulažu u svoj rad važan je čimbenik motivacije, posebno među mlađim naraštajima, te kao poveznica između volontiranja i obrazovanja.


Širenje znanja o volonterstvu i poboljšanje prikupljanja podataka
Napori poduzeti u svrhu procjene volonterskog rada sporadični su i često nekoordinirani, ostavljajući zemlje članice bez novih, pouzdanih podataka o opsegu volonterstva. To ne utječe samo na ograničeno razumijevanje volonterstva, već predstavlja probleme i za općenito shvaćanje tržišta rada. Priručnik UN-a o neprofitnim institucijama obuhvaća smjernice namijenjene državnim uredima za statistiku za pripremu redovnih „pratećih izvješća“ o neprofitnom sektoru i volonterstvu kao dijelu njihovog službenog prikupljanja podataka i izvješćivanja o ekonomiji. Zemlje članice bi stoga trebale težiti uključivanju tih izvješća u vlastito prikupljanje podataka i izvješćivanje, kao i suradnji s inicijativom Međunarodne organizacije rada za uključenje dijela volonterskog rada u nacionalna ispitivanja tržišta rada. Osnivanje volonterskih „promatračnica“ moglo bi pomoći u procjeni trendova u volonterskom sektoru i prikupiti kvantitativne i kvalitativne podatke o volontiranju.


Pojašnjenje pravila javne nabave i osiguravanje održivog financiranja
Budući da ugovori postaju sve važniji mehanizam za prijenos sredstava, zemlje članice trebaju promicati usvajanje prilagođenih pravila za financiranje volonterskih organizacija i pratiti promjenu vrste odnosa u financiranju između države i volonterskog sektora. Prilagođena upotreba pravila javne nabave (npr. obuhvaćanje socijalnih klauzula ) trebala bi podupirati provedbu javnih ponuda koje poštuju specifičnost volonterskih organizacija. Mogućnosti za uključivanje društvenih, etičkih, te razmatranja vezanih uz okoliš trenutno se dovoljno ne koriste. Bilo bi korisno naglasiti važnost podudarnosti koje postoje između javnih službi i usluga koje pružaju ove organizacije – na volonterski sektor treba gledati kao na sredstvo za razvoj dobrobiti u društvu, a ne kao na način uštede. Zemlje članice mogle bi također organizirati programe potpore kako bi volonterske organizacije dobile praktične načine za suočavanje s poteškoćama vezanih uz javnu nabavu.

Uspostavljanje volonterske infrastrukture
Na državnoj razini mogu se poduzeti razne akcije za poboljšanje infrastrukture u zemljama članicama gdje je ona slabo razvijena:

  •  Stvoriti središnju platformu za informiranje o volontiranju gdje će građani moći saznati za mogućnosti i načine na koje se mogu uključiti (i kome se obratiti);
  •  Nastaviti razvijati i jačati povezanost na lokalnim, regionalnim i državnim razinama, te omogućiti povezivanje resursa, razmjenu najuspješnijih načina rada među sudionicima i razvoj odgovarajućih strategija financiranja;
  •  Koristiti urede za usluge koji mogu pomoći savjetovanjem u tehničkom, pravnom i financijskom području, osiguravajući dostupnost informacija o mogućnostima financiranja;
  •  Poticanje lokalnih posrednika za volontere; te
  •  Promicanje platforme za raspravu između volonterskih organizacija i države.


Podrška korporativnom volontiranju
Iako istraživanja ukazuju da je podrška korporativnom volontiranju sve veća, poduzećima bi trebalo omogućiti neke poticaje kako bi se stvorile veće mogućnosti za korporativno volontiranje. Zemlje članice trebale bi osigurati zakonodavno okruženje koje će potaknuti takvu vrstu inicijative (npr. porezne olakšice) i pobrinuti se da postoji infrastruktura koja će potaknuti suradnju s volonterskim sektorom.


Preporuke organizacijama koje uzimaju volontere

Bolje upravljanje volonterskim sredstvima
Demografske promjene i radništvo upućuju na to da u mnogim zemljama članicama velike „količine“ potencijalnih volontera ostaju neiskorištene za širenje volonterskog sektora. Zaključci ukazuju da glavna poteškoća sektora nije smanjenje broja volontera, već povećana konkurencija između organizacija, promjene u načinu volontiranja, te nepodudarnosti između očekivanja današnjih volontera i onoga što organizacije domaćini mogu ponuditi. Volonterske organizacije trebale bi postaviti volonterske strategije kako bi volonterima osigurale povoljnije okruženje. Stoga je potrebna profesionalizacija u načinu upravljanja ljudskim resursima, kako bi se poboljšalo novačenje, obuka i zadržavanje volontera. Posebno je potrebno bolje brinuti o specifičnim potrebama različitih skupina s kojima se surađuje (stariji, mladi, itd.).
Poticanje korištenja alata za vrednovanje i priznavanje
Organizacije koje uzimaju volontere trebale bi se više uključiti u provedbu postupaka i uvjeta za Program priznavanja neformalnog stjecanja znanja, te pružiti potporu svojim volonterima u korištenju alata kao što su „Volunteer Passport“ ili „Volunteer Card“. To se može napraviti prepoznavanjem ključnih sposobnosti potrebnih za dotično mjesto, ili ispitivanjem znanja i resursa koji su organizaciji potrebni, te njihovim uparivanjem s ponuđenim znanjima i vještinama. Ovo je posebno relevantno kod uzimanja mladih volontera koji su sve više svjesni važnosti vještina koje mogu volontiranjem usvojiti.
Pružanje odgovarajuće obuke volonterima
Volonterske bi organizacije nadalje trebale uz financijsku i administrativnu pomoć javnog sektora osiguravati strukturirano, redovito i dosljedno provođenje volonterske obuke. Kako volonterstvo postaje sve popularnije, zahtjevi volontera s obzirom na iskustvo, obuku i podršku sve su veći. Organizacije koje uzimaju volontere trebale bi pozorno razmotriti kako ispunjavaju ta očekivanja.
Poboljšanje transparentnosti/predodžbe o volonterskom sektoru
Volonterske organizacije trebaju osigurati da zainteresirane strane budu upoznate s proračunima i izdacima kako bi postojala konstruktivna kritika i transparentnost. Posebno u bivšim komunističkim zemljama gdje nema mnogo povjerenja u organizacije civilnog društva i gdje su mediji usmjereni na skandale, korupciju i prijevare nekolicine nevladinih organizacija, organizacije koje upošljavaju volontere trebaju obratiti pozornost na predodžbu koju stvaraju.
Koordinacija volonterskog sektora
Trebalo bi izgraditi mostove između različitih organizacija koje rade na sličnim pitanjima kako bi se izbjeglo udvostručavanje i promicalo uzajamno učenje i razvijanje projekata. Uloga volonterskih organizacija u utjecanju na tvorce društvene politike je veoma važna za pravovaljano rješavanje potreba nezaštićenih skupina. Stoga je presudno da u zemljama sa slabom koordinacijom volonterskog sektora organizacije učine svjesni napor za stvaranje platforme za komunikaciju, razmjenu najboljih načina rada, te zajedničko sagledavanje važnosti potreba koje treba uključiti u društveni program rada države/regija/pokrajina.