Volonterski centar Split

Volonterstvo u Republici Hrvatskoj

Društveni i povijesni kontekst volonterstva

Volonterstvo u Republici Hrvatskoj ima dugu tradiciju, koja se može povezati s konceptom solidarnosti, iako je ono tijekom prijašnjih razdoblja bilo primjenjivano na načine koji su različiti u odnosu na današnje tumačenje volonterstva. Mnoga politička i društvena previranja u regiji, koja su sa sobom donijela niz nestabilnosti u svakodnevnom djelovanju lokalnog stanovništva utjecale su posljedično na visoku razinu ovisnosti o različitim oblicima pomoći, koja se davala/zaprimala kroz humanitarne i volonterske aktivnosti. Službena definicija - Volonterstvo u Republici Hrvatskoj je definirano Zakonom o volonterstvu. Volontiranjem se, u smislu ovoga Zakona, smatra dobrovoljno ulaganje osobnog vremena, truda, znanja i vještina kojima se obavljaju usluge ili aktivnosti za dobrobit druge osobe ili za opću dobrobit, a obavljaju ih osobe na način predviđen ovim Zakonom, bez postojanja uvjeta isplate novčane nagrade ili potraživanja druge imovinske koristi za obavljeno volontiranje ako ovim Zakonom nije drukčije određeno.



Obim i sastav – Republika Hrvatska nema službenih, sustavno prikupljenih podataka o razvoju volonterstva (uključujući broj volontera, pokazatelje o ekonomskoj vrijednosti volonterstva, i dr). Unatoč tome, hrvatske organizacije civilnog društva, s jedne strane, te određene međunarodne donatorske institucije s druge, uložile su individualne napore usmjerene ka razvoju i provedbi istraživačkih projekata na području volonterstva (učestalost volontiranja, vrste volonterskih aktivnosti i stav javnosti prema volonterstvu). Provedena istraživanja ukazuju na činjenicu da volonterstvo primarno ostaje u interesnoj sferi organizacija civilnog društva. Prema rezultatima istraživanja, građani koji su volontirali barem jednom u zadnjih 12 mjeseci su najčešće organizirali akcije i aktivnosti (39,3%), ili su pružali praktičnu pomoć (31,8%), savjet ili informaciju (27,1%), vodili određenu skupinu ili sudjelovali u određenim oblicima donošenja odluka (20,6%). Prema rezultatima istraživanja Udruge za razvoj civilnog društva SMART provedenih tijekom 2001. i 2006. godine, većina ispitanika je volontirala u okviru aktivnosti koje su provodile organizacije civilnog društva (45,4% u 2006. i 43% u 2001.). Aktivnosti u okviru kojih su ispitanici uglavnom sudjelovali (od 32,3% - 17%) su pripreme događanja te volontiranje u lokalnoj zajednici, školi/vrtiću te crkvi. Značajni odmaci u utvrđenim pokazateljima glede broja ljudi koji su volontirali (od 5% pa sve do 46%) prozlaze iz korištenja različitih definicija volonterstva i korištenja neusporedivih istraživačkih metoda. Većina ljudi koji volontiraju nalaze se u dobnoj skupini od 30 do 60 godina. Značajan je podatak da osobe starije dobi više sudjeluju u volonterskim aktivnostima u odnosu na mlade generacije, dok, s druge strane, nema veće razlike glede rodne pripadnosti osoba koje su volontirale.

Profil volontera – Trenutno nisu dostupni opći podaci glede razine obrazovanja, statusa na tržištu rada, financijskog statusa i dr. Uzimajući u obzir razinu obrazovanja volontera, visoko obrazovani ispitanici su češće volontirali u svojim lokalnim zajednicama u odnosu na osobe s nižom i srednjom razinom obrazovanja, dok su osobe s nižom razinom obrazovanja sudjelovale u više volonterskih akcija u školama/vrtićima u odnosu na osobe sa srednjom razinom obrazovanja. Učenici srednjih škola i zaposlene osobe su aktivnije sudjelovali u školama/vrtićima u odnosu na studente i umirovljene osobe.

Motivacija volontera

Anketa iz 2000. godine ukazala je na činjenicu da većina ispitanika vjeruje da je učinkovita organizacija volonterskih aktivnosti najvažniji motivacijski čimbenik za uključivanje u takve aktivnosti. Ostali visoko ocijenjeni motivacijski čimbenici su: osobno zadovoljstvo postignuto kroz volontiranje; rješavanje osobnih problema volontera; osiguravanje drugih preduvjeta na individualnoj razini kao što su: više slobodnog vremena, stabilni gospodarski uvjeti i bolja zdravstvena situacija. U istraživanju iz 2000. godine, osim učinkovitije organizacije volonterski aktivnosti, kao ostali motivacijski čimbenici istaknuti su: mogućnost pronalaženja zaposlenja kroz volonterske aktivnosti; konkretni rezultati volonterskog rada; više informacija o volontiranju i pokriveni troškovi.

Potpora volontiranju

Legislativa – U svibnju 2007. godine, Sabor Republike Hrvatske usvojio je Zakon o volontiranju, prvi takav zakon u zemlji i regiji. Zakon definira odnose između volontera, organizatora volonterskih aktivnosti i krajnjih korisnika volonterskih aktivnosti s ciljem osiguravanja adekvatnog društvenog okruženja za razvoj volonterstva i prevenciju bilo koje zloupotrebe istog. Zakon također uređuje terminologiju, načela i uvjete volontiranja te relevantne ugovore, etički kodeks i certifikate. Osim toga, isti zakon predviđa raspoređivanje financijskih sredstava za rad Nacionalnog odbora za volonterstvo te za dodjelu godišnje nacionalne nagrade za volonterstvo.
Financiranje od strane Vlade RH/lokalne uprave i samouprave – Općenito govoreći, podrška za razvoj volonterstva još uvijek nije dostatna kako na nacionalnoj, tako i na regionalnoj/lokalnoj razini. Unatoč napretku, poglavito nakon objavljivanja natječaja Ministarstva obitelji, branitelja i međugeneracijske solidarnosti u travnju 2008. za sufinanciranje regionalnih volonterskih centara, osiguravanje strukturirane i redovne podrške ostaje jedan od većih izazova za razvoj volonterstva u Republici Hrvatskoj.
Sektorske strategije i dokumenti
Zakon o volonterstvu
Nacionalna strategija stvaranja poticajnog okruženja za razvoj civilnoga društva od 2006. do 2011. godine , uključujući i operativni plan za razdoblje 2006-2011 (dio ove strategije definira prioritete vezane uz razvoj volonterstva)
Etički kodeks volontiranja

Infrastruktura za razvoj volonterstva

Osim relevantnih Vladinih mjera i legislative, nekoliko tijela/institucija čine veoma važne elemente infrastrukture za razvoj volonterstva:
Regionalni volonterski centri - Četiri regionalna volonterska centra redovno djeluju na razvoju volonterstva u Republici Hrvatskoj. Volonterski centri su registrirani kao neprofitne/nevladine organizacije u okviru Zakona o udrugama. Osnovni cilj ovih centara je promicanje i razvoj volonterskih aktivnosti na lokalnoj, regionalnoj i nacionalnoj razini.
Mreža volonterskih centara – ovu neformalnu mrežu trenutno čine četiri regionalna volonterska centra. Mreža je osnovana s ciljem promocije volonterstva, povećanja vidljivosti volonterskih aktivnosti i razvoja volonterske infrastrukture. Rad mreže je prepoznat od svih ključnih dionika u Hrvatskoj.
Nacionalni odbor za razvoj volonterstva
Nacionalni odbor za razvoj volonterstva je tijelo Vlade RH čije aktivnosti su usmjerene ka promidžbi i razvoju volonterstva kao i izradi Etičkog kodeksa volonterstva.


Važni dionici ra razvoj volonterstva na nacionalnoj razini

  • Nacionalna zaklada za razvoj civilnoga društva
  • Ured za udruge Vlade RH
  • Ministarstvo obitelji, branitelja i međugeneracijske solidarnosti

Promidžba

4 nacionalne konferencije o volonterstvu
godišnje obilježavanje Međunarodnog dana volontera - kampanje na regionalnoj i nacionalnoj razini.

Prepoznavanje važnosti volonterstva

  • godišnja nagrada za volonterstvo na nacionalnoj razini (2001, 2007),
    nagrada „Volonteri godine“ na regionalnoj razini (u Osječko-baranjskoj županiji od 2006. godine; u Primorsko-goranskoj županiji od 2007. godine),
  • nagrada „Volonteri godine“ na lokalnoj razini (u Splitu od 2000. godine)
    Volonterska knjižica

Ključni izazovi

  • jačanje volonterskih centara kao ključnih „stupova“ infrastrukture na području volonterstva
  • promicanje/razvoj volonterstva u školama
  • priznavanje volonterstva pri zapošljavanju i u formalnom obrazovanju
  • povećanje razine učestalosti volontiranja
  • uspostavljanje sustava prikupljanja informacija glede učestalosti volontiranja
  • uspostavljanje sustava za procjenu ekonomske vrijednosti volontiranja
  • povećanje razine volontiranja u javnim institucijama (u sektorima zdravstva i socijalne skrbi te u lokalnoj upravi i samoupravi)
  • uspostavljanje modela za provođenje sustavnih istraživanja na području volonterstva
  • promidžba korporativnog volontiranja