Volonterske priče: moje iskustvo volontiranja u kampu putem Europskih snaga solidarnosti

Općenito o Europskim snagama solidarnosti

ESS ili Europske snage solidarnosti su program koji financira Europska unija. Prijaviti se mogu mladi u dobi od 18 do 30 godina. Pretragu raspoloživih projekata kao i prijavu za iste možete obaviti na web stranici Europskih snaga solidarnosti. Postoje kratkotrajni (2 tjedna do 2 mjeseca) i dugotrajni projekti (između 2 i 12 mjeseci). Sudjelovanje na ovim projektima, kao i troškovi koje kompletan boravak u određenoj zemlji zahtijeva, apsolutno su pokriveni od strane Europske unije. Što se tiče tema kojom se bave organizacije, svatko može naći ono što njemu odgovara. U financijsku podršku uključeno je i pravo na refundaciju avionske karte po prijemu u zemlju ili u dogovoru sa organizacijom koja vam je može i sama unaprijed bukirati, stan/kuća u kojoj ćete živjeti, dnevni obroci kao i džeparac.

Moje iskustvo volontiranja u međunarodnom kampu

Vjerujem da ima dosta mladih koji imaju iskustva sa volontiranjem u svojoj lokalnoj zajednici, a možda i ne znaju za ovaj način volontiranja. Kako sam upravo jedna od takvih bila i ja i tek sam ove godine otkrila ovaj način volontiranja, smatram da je dobro reći nešto o svom iskustvu. Slučajno sam na Facebook stranici od Europskih snaga solidarnosti naišla na organizaciju u Hrvatskoj koja je organizirala međunarodni kamp za mlade. Javila sam se u zadnji tren jer mi se to činilo kao dobar projekt da vidim bi li mi odgovarali i dugotrajni projekti u inozemstvu. Naravno, kako sam ljubitelj prirode, bilo mi je zanimljivo i to što se organizacija bavi učenjem u prirodi i što se nalazi u malom selu u Lici.

Kako je projekt bio vezan i za pomoć organizaciji kao i pomoć lokalnoj zajednici zadaće su bile različite. Zadaće su se odnosile na umjetnički dio kao što je oslikavanje murala na zidu, uređivanje vrta kao i pomoć lokalnoj zajednici u kreiranju novih turističkih sadržaja u prirodi. Ovisno o tome što je tko radio, volonteri su mogli razviti umjetničke i vrtlarske vještine. Također je bilo zanimljivo pomaganje lokalnoj zajednici koja se trudi pokrenuti turističku priču u tom dijelu Hrvatske koji ima toliko neiskorištenog potencijala. Uz samo volontiranje, možda je i najbitnije razvijanje komunikacijskih vještina (uglavnom na engleskom jeziku) kroz svakodnevnu komunikaciju s mladim ljudima iz svih dijelova Europe, razmjena iskustva, upoznavanje sa različitim kulturama.

Sam projekt je trajao dva tjedna i mogu reći da je bilo prilično intenzivno iskustvo. Na kraju sam i više nego zadovoljna svime i samo mi je žao što ranije nisam znala za ovu mogućnost. Preporučila bi svima da probaju barem ove kratke projekte ako nemaju vremena za dugotrajne jer mislim da je stvarno vrijedno iskustvo.

Tekst: Veronika Rakuljić

Uredila: Antonia Matković Puljek